Job 12

1 A Jov odgovori i reče: 2 Da, vi ste ljudi, i s vama će umrijeti mudrost. 3 I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?

4 Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri. 5 Bačen je luč po mišljenju srećnoga onaj koji hoće da popuzne. 6 Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.

7 Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti. 8 Ili se razgovori sa zemljom, naučiće te, i ribe će ti morske pripovjediti.

9 Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila? 10 Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela čovječijega.

11 Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo? 12 U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum.

13 U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum. 14 Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori čovjeka, i ne može se otvoriti. 15 Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrću zemlju.

16 U njega je jačina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara. 17 On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje. 18 On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.

19 On dovodi knezove u ludilo, i obara jake. 20 On uzima besjedu rječitima, i starcima uzima razum. 21 On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.

22 On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni. 23 On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.

24 On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta, Da pipaju po mraku bez vidjela, i čini da tumaraju kao pijani.